Županijsko stručno vijeće okuplja profesore fizike na strukovnim školama u Zagrebu. Organiziranjem nastavnika u vijeća po županijama nastoji se unaprijediti razmjena iskustava iz prakse, omogućiti što lakši uvid u suvremene ideje u nastavi fizike te izborom tema predavanja i radionica omogućiti što kvalitetnije stalno stručno usavršavanje. U Zagrebu, zbog velike koncentracije osnovnih i srednjih škola, djeluju još i gimnazijsko te osnovnoškolska stručna vijeća profesora fizike.
Sjedište ŽSV za dvadesetak zagrebačkih strukovnih škola je u I. tehničkoj školi Tesla. Voditelj Vijeća je profesor Hrvoje Negovec. Za sve upite, komentare i sugestije kliknite na našu kontakt rubriku.
Sastanak ŽSV-a, 8. svibnja 2023.
Potaknuti najavljenim promjenama u strukovnom obrazovanju te nakon određenih informacija dobivenih tijekom održavanja 7. dana strukovnih nastavnika u Šibeniku, održali smo dva sastanka našeg Vijeća, 4. travnja i 8. svibnja. Na sastancima su bili prisutni nastavnici fizike iz zagrebačkih strukovnih škola kao što su STŠ Fausta Vrančića, Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju, Poštanska i telekomunikacijska škola, Graditeljska tehnička škola, Zdravstveno učilište, Tehnička škola Zagreb, I. tehnička škola Tesla, Škola za medicinske sestre Vinogradska, Prehrambeno-tehnološka škola, TŠ Ruđera Boškovića, Drvodjeljska škola Zagreb, Škola za modu i dizajn, Škola za medicinske sestre Vrapče, Škola za primalje, Srednja škola Jelkovec, a na drugom su nam se sastanku pridružili i viši savjetnik za fiziku u Agenciji za odgoj i obrazovanje, kolega Ive Stipaničev te kolegica dr. sc. Sanja Dolanski Babić s Medicinskog fakulteta.
Velika razlika između struka te niz zahtjeva koji se pred fiziku kao predmet u strukovnom obrazovanju postavljaju utječu na to da uočene probleme nije moguće jednoznačno definirati, no kao polazišna točka može poslužiti temeljita analiza trenutnog stanja reforme strukovnog školstva i njenog utjecaja na nastavu fizike u srednjim strukovnim školama koju je pripremila kolegica Tatjana Roginić sa Zdravstvenog učilišta. Analizu možete pročitati ovdje.
Zaključak sastanka bio je da treba podržati svaki pokušaj poboljšanja sustava strukovnog obrazovanja jer nam je svima u zajedničkom interesu osuvremenjivanje nastave s ciljem što kvalitetnije pripreme naših đaka za stjecanje odgovarajućih strukovnih kvalifikacija, ali i znanja nužnih za nastavak njihovog obrazovanja. Nakon otvorene i konstruktivne rasprave unutar koje su naglašene izrazite nelogičnosti koje prate pripremu ovako zahtjevnog projekta kao što je reforma strukovnog obrazovanja, pokazalo se da ne možemo pronaći odgovore na sljedeća pitanja.
Zašto se, tijekom pripremanja promjena, nije postupalo u skladu s temeljnim dokumentima, primjerice Nacionalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje iz 2018. – točka 2.1 Svrha strukovnog obrazovanja? Tko može pokazati da je fiziku moguće zaobići u razvoju generičkih kompetencija i inovativnosti kreativnosti koje se spominju u nacionalnom kurikulumu? Ili, primjerice, točka 2.2 Vrijednosti strukovnog obrazovanja – kako bez fizike, kemije i biologije usvojiti znanja i razumijevanje načela održivog razvoja i utjecaja klimatskih promjena? Može li se smanjenje satnice prirodoslovnih predmeta uskladiti s točkom 2.4 Načela strukovnog obrazovanja (utemeljenost na znanstvenim i tehnološkim spoznajama i horizontalna i vertikalna prohodnost)?
Kako je i zašto fizika nestala, više se ne spominje, iako je u siječnju 2023. bila općeobrazovni predmet? Ovo se pitanje nameće samo po sebi naročito ako imamo na umu da je u mnogim strukama uvjet za nastavak obrazovanja upravo državna matura iz fizike.
Ako se za srednje strukovno obrazovanje poučavanje fizike predlaže kroz devet modula, zašto oni nisu u u skladu sa najnovijim modernim kurikulumom predmeta fizike koji je znatno primjenjiviji u strukovnom obrazovanju gdje se fizika integrira u strukovne module i povezuje konceptualno i sadržajno. (Pogledati odgovarajući broj Narodnih novina.)
Zašto je, nakon pažljivog čitanja predloženih rješenja, opći dojam kako se radi o iznimnom povećanju opterećenja učenika koje u praksi neće biti moguće provesti pa će samim time jedna, načelno dobra ideja, u startu biti osuđena na propast?
Pitanja se samo nižu pa zato pozivamo sve zainteresirane za ovu iznimno kompleksnu problematiku da pročitaju osvrt kolegice Roginić te da pokušaju doći do odgovora, odnosno pojašnjenja kako se i u kojim točno rokovima sve navedene promjene namjeravaju uvesti i misli li se njima zaista osuvremeniti strukovno školstvo, odnosno povećati konkurentnost naših đaka u svijetu koji se iznimno brzo mijenja. Ili, što nikako ne bismo željeli, ovdje imamo još jedan primjer ishitrenih promjena koje nije moguće primijeniti u praksi zato što nisu dovoljno kvalitetno pripremljene?
phylab.net 